Pozdrav drage moje! Ovo je jedan novi, drugačiji post koji želim podjeliti sa vama. Pisanjem ovog posta otvaram i novu rubriku na blogu u kojoj ću povremeno pisati postove ovakve tematike. Da ne duljim puno, za početak vas vodim u jedan divni grad koji sam dugo željela vidjeti a to je Mostar.
Mostar me oduševio arhitekturom, prirodom, ljudima. Od hrane nisam stigla ništa probati, tko je mislio na glad, skupa sa još par cura obišli smo svaku ulicu, banak, svaki kutak Mostara. Ja volim slikavati sve gdje se mogu zavuć a posebno su mi privlačne male ulice, prolazi, stare kuće, prozori, sve što ima trag prošlosti. Put nastavljamo na mjestu gdje dolaze ljudi, vjernici iz cijelog svijeta. Nigdje nećete naći toliko suvenira ni lika Gospe kao u Međugorju. Prvi put sam bila sama četiri dana prije Badnjaka a ovaj put sam išla sa nekolicinom ljudi koje sam taj dan i upoznala.
U dvorištu Crkve se nalaze 32 ispovjedaonice, jedna je prilagođena invalidnim osobama, a ostale su normalne, zapravo sa vanjske strane i nema velike razlike. Unutra nema pregrada kao što to inaće bude u ispovjedaonicama već direktno vidite svećenika. Kako se vrijeme Mise bližilo tako je i broj vjernika bio sve veći a samim time je i bilo više otvorenih ispovjedaonica. Ja na ispovjedi nisam bila, jedva sam stala na nogama dok su me leđa ubijala od boli tako da sam jedva i Misu izdržala. Mise na hrvatskom su u 7,30 i u 13h, nakon toga su na ostalim stranim jezicima. Put se nastavlja na brdo ukazanja gdje se prije 30 godina prvi put ukazala Gospa.
Put je strm i naporan, ako mislite ići do kraja gdje se nalazi Gospin kip, obucite što udobniju odjeću i obuću, jer sve laganije tenisice i niža obuća vam neće biti od nikakve pomoći. Dakle, dobre patike ovde zlata vrijede. Ja sam imala čizme koje su mi više nego dobro došle po ovom strmom i ne lakom putu. Na putu ćete vidjeti postaje kraj kojih se stane i moli i tako sve do kraja. Nakon zadnje koja to zapravo nije, ljudi se spuštaju i vraćaju istim putem. Da bi došli do Gospe potrebno je još hodati nakon čega ćete vidjeti smjer u kojem trebati ići. Kod lika Gospe je bilo dosta vjernika, svi smo ostavili kamen, papir na kojem smo napisali svoju želju/molitvu i koja je ostavljena kod same Gospe. Drugi ostavljaju i kemijske sa kojima s pisali, slike, krunice. Vratiti se možete istim putem ali već postoji dio gdje se spuštate i to je zapravo još strmije od samog uspona. Tu ćete naći još postaja (velike slike) a na samom kraju još jedan kip Gospe. Za spustit se ima deblji konop za koji se držite. Na parkingu toga dana bilo je 15 autobusa, naš mini kombi a o osobnim automobilima da ne pričam. Sav put je bio dan uoći Cvjetnice. Nakon Međugorja vodim vas na jedno prekrasno imanje, Eko selo Herceg koje se nalazi Čitluku.
Eko selo je prekrasno, od prirode, smještaja, restorana. Šetnjom po eko selu vidjeti ćete malu crkvu koja me oduševila jer su mi manje crkve osobno draže nego veće. Na imanju ima hotel, apartmani koji su kao manje kućice a okruženi ste prekrasnom prirodom, životinjama. Za rekreaciju ima teniski teren, teren za boćanje, košarku, igralište za djecu, arena po uzoru na one u kojima su se nekada borili gladijatori. Mjesto koje me oduševilo i za koje se nadam da ću ga ponovo posjetit. Moj put je počeo oko 7h a u Split sam došla nešto prije 21h. Bio je to prekrasan put i divan dan za koji se nadam da će se opet ponovit, na ista mjesta sa istom super ekipom, a nadam se da ću uskoro posjetiti Sarajevo i Graz. Nadam se da ste uživali u ovom postu i da vam se sviđa. Ako ste za još ovakvih postova, slobodno napišite u komentaru :)
Do sljedećeg puta i novog mjesta
xoxo,Tina
.JPG)
