S vremenom sam skupila hrabrost pa sam svoje slike počela stavljati na blog a još veću hrabrost sam imala kada sam odlučila krenuti sa youtube kanalom i kada sam se riješila straha od kamere. Sada mi je biti pred kamerom veća uživancija nego ikad prije.
Do današnjega dana, bilo je izazova, od iskapčanja interneta pa sve do većih kvarova kompjutera kojeg sam spašavala kako sam znala i umijem samo da budem sa vama i da ne gubim svoj tempo pisanja i recenzija koje sam imala u pripravnosti. Bilo je tu i nekoliko smrtnih slučajeva koje nisam iznosila javno, niti ih spominjala na blogu ili facebooku. Blog je bio i ostati će moje mjesto gdje barem dok pišem post, mogu zaboraviti na sve one manje lijepe stvari s kojima se suočavam, ne samo ja već velika večina nas.
Iako ste ovo puna puta čuli/čitali, nije klišej, kada vam ne samo ja, već svaka blogerica kaže: HVALA. Hvala na svakom lajku, komentaru, i što ste dio ove sada već malo veće zajednice. Hvala vam što ste uz mene svih pet godina, bez obzira na sve. Hvala vam što skupa samnom i sa blogom zajedno rastemo. Bez vaše podrške nebi bilo ni ovoga bloga. Zahvaljujući vašoj ljubavi i potpori, blog će postojati i dalje, dokle god budem imala želje pisati i stvarati, a poznavajući sebe, to će trajati još dugo vremena. Hvala vam na divnih i zajedničkih pet godina!
