Razgovoaramo o.... Gdje si, zašto te nema?

Bok drage moje! Vjerujem da ste već primjetile da me već par mjeseci nema tako redovno na blogu kao nekad. Znam, svjesna sam toga, i žao mi je što ne pišem više kao prije. Da bi to bilo nekako s reda napisano, idem od samog početka.


                                     

                                                                 source

Krajem prošle godine, nakon tri mjeseca provedenog na zavodu za zapošljavanje, ponovo sam se zaposlila i to taman pred Božić.  Gdje veće radosti, i boljeg dara  pred sam blagdan? Međutim, uskoro sam počela raditi međusmjene, što znaći niti tu niti tamo. Dok bi došla kući već bi bila noć, a ja sam bila tako umorna i iscrpljena. Normalne smjene sam počela imati selidbom po ostalim dućanima, a do danas sam promjenila sve skupa šest trgovina. Dakle, još uvijek govorim o istom poslodavcu.

                     

                                                                         source

U među vremenu je počelo patiti zdravlje. Za ono što sam mislila da je žuć, ispalo je da je upala leđnih mišića koja me toliko bolila da sam na poslu skoro pala u nesvjet od bolova. I taman kad čovjek pomisli da je tu kraj, zapravo shvatite da je to tek početak... I tako sam do sada imala natečeno rame,(3x) jake bolove u leđima, akutni gastritis gdje sam provela pet sati na hitnoj sa svim mogućim pretragama a ujutro sam došla na posao kao da ništa nije bilo.... U lipnju sam dobila premještaj (djelomični) pa sam tako radila kao 'vezni igrač' u dvije trgovine. Tri dana popodne, tri jutro, jedan slobodna. Idući radni tjedan bi nastavila redom u jednom  od dućana. I tako dobrih pet mjeseci. Sve do kraja prošlog mjeseca kada je bila inventura i kada sam ostala u malom dućanu u kojem sam već sedam mjeseci.

A onda se opet narušilo zrdavlje. Ponovo leđa ali sa dodatkom boli u petama i stopalima, dlanovima, karpalnim tunelima obe ruke.... Doktori kažu, to je od prenapreazanja. I onda dobijem samo bočicu ljekova koja bi to trebala sve ublažit. Malo sutra! I tako, radim, šutim i trpim bol, jer druge nema. Nema ni ure bolovanja, jer nema žena. Ode li jedna, cijeli kolektiv pati, remeti se sve.

                                      

                                                                             source

      

Zbog takvog načina života, ne samo da sam narušila svoje zdravlje, već je i blog posao zapušten. I to jako. Boli me duša kad vidim koliko toga nisam napisala a planirala sam. Dužna sam Bogu i vragu što bi rekli, imam da pišem i da ne stajem sa pisanjem postova i recenzija. Sad kad napokon imam uredne smjene i jednu trgovinu, meni je samo do odmora. Odmora od svega. Ljudi, (pogotovo posla) i želja je da se odmorim mentalno i fizički. Napunit baterije do maksimuma i ponovo se vratit ovoj crnoj tipkovnici koja prenosi sve moje misli, riječi, osjećaje....

Ja ne bi bila ja, da već nisam smislila plan za iduću godinu i iduće ljeto. Plan je nastao od muke i nezadovoljstva poslom, pa sad radim na tome, da to polako počmem i ostvarivati. Prije svega posvetiti ću se svom zdravlju i životu, a onda i svemu ostalome. Nadam se da ovim postom nisam bila patetična ni dosadna, neke stvari sam skratila jer bi ovaj post bio jedan od najdužih u mom blogerskom stažu. Ovako sam izvukla samo ono što me do sada ( zapravo i još uvijek) najviše muči. Ali prije svega, samo jedno je važno: zdravlje. Jer kad imate zdravlje, imate sve.

Do sljedećeg posta i recenzija,
xoxo, Tina

Pinterest is source of photos